O poslu

Mkvadrat ili ti ga M² je kompanija u kojoj već gotovo dva mjeseca radim. Sam naziv potječe od imena njegovih osnivatelja tj. sadašnjih vlasnika, inače bračnog para Maxa Aleksandrovića i Margarite Mihaljeneve.

Max + Margarita odnosno M + M = 2M

Ipak 2M ne zvuči tako fancy pa su rekli zakaj ne bi bilo bolje M²

Margarita se nekako čini kao glavni mozak kompanije jer već 15 godina radi marketinškoj industriji . S druge strane, Max je IT-ovac, odnosno glavni programer kompanije koji je proveo nekoliko godina radeći u Parizu, na glavnom aerodromu u IT službi. Čovjek stvarno zna dosta toga kad se radi o kompjuterima i programiranju. Uz sve to Max čak govori francuski, što je dosta neobično u Ukrajini s obzirom da svaki stoti čovjek na ulici zna izgovoriti par riječi na nekom drugom jeziku. Prije nego krenem dalje malo bih se zadržao na poznavanju stranih jezika. Kompanija ima oko 15 zaposlenika među kojima samo troje zna engleski a od tih troje samo jedna osoba se može potpuno normalnu sporazumijevati.

Mkvadrat je inače marketinška agencija stara 7 godina koja se dosada uglavnom bavila outdoor oglašavanjem. Ipak zahvaljujući ambicioznoj Margariti, kompanija je proširila svoje usluge prema web oglašavanju i web dizajnu. Povodom organiziranja EUROa 2012 u Ukrajini i Poljskoj, Mkvadrat je odlučio razviti portal po imenu eurodonetsk2012.com. Portal će pružati sve vrste informacija o Donetsku kao jednom od grada domaćina, počevši od najosnovnijih turističkih informacija, sportskih zanimljivosti pa sve do poslovnih prilika koje bi mogle biti zanimljive domaćim i stranim investitorima. Portal će imati svoje tzv. poslovne stranice unutar kojih razne kompanije mogu kupiti prostor i prezentirati sebe i svoje usluge. Time bi se stvorila baza kompanija koji bi pomogla internacionalnim kompanijama da se povežu s investicjiskim projektima na području Ukrajine odnosno Donbas regije. Donbas regija u kojoj je smješten Donetsk, je najveće industrijsko područje koje donosi otprilike 40% BDP-a cijeloj Ukrajini. Tu se nalaze sve veće kompanije, tvornice i rudnici Ukrajine a uz to i mnogi investicijski projekti. Naš portal ima cilj da u slijedećih godinu dana postane glavna poveznica između internacionalnih kompanija i domaćih investicijkih projekata Donbas regije. Primjer jednog takvog projekta bi bio novi aerodrom u Donetsku za EURO 2012 koji će graditi IGH iz Hrvastke.

Još jednom, kako ljudi u kompaniji dont spikaju ingliš, odlučili su uzeti praktikante i stvoriti internacionalni tim. Tim koji bio zadužen za prodaju poslovnih stranica stranim kompanijama. Sve to lijepo zvuči na papiru, no otkad smo došli ovdje naišli smo na niz problema zbog kojih cijeli posao ide dosta sporo. Nekad se čini da je projekt možda prevelik za Mkvadrat kako još nisu imali iskustva u ovakvom poslu. Prema dogovoru trebali smo doći ovdje na gotovu stvar i raditi na prodaji poslovnih stranica portala no odmah smo shvatili da prvo treba pripremiti cijeli portal.

Tako da smo u posljednja dva mjeseca radili:

- Istraživanje tržišta za kompanija koje nude usluge web dizajna i web oglašavanja

- Razvijanje proizvoda odnosno paket usluga za portal

- Pisanje ponuda

- Razvijanje strukture za englesku verziju portala

- Razvijanje kategorija i podkategorija za englesku verziju portala

- Prevođenje članaka s ruskog na engleski

- Pisanje novih članaka za portal

Uz to sam dizajn portala je bio nekako prekonzervativan pa smo se izborili za potpuno novi za englesku verziju. Ista stvar se dogodila sa i samom web stranicom kompanije. Tako da smo uz sve ovo gore navedeno sjedili i s dizajnerima i osmišljavali novi izgled portala i web stranice Mkvadrata. Ali to nije sve! U posljednja dva mjeseca imali smo i selidbu u novi ured gdje smo dobili ogromnu sobu samo za naš internacionalni tim. Problem je bio u tome kaj je soba ličina na štalu pa imali jedinstvenu priliku krečiti zidove i postavljati parket.

U sredini Max, vlasnik Mkvadrata

Ponovno u sredini između dvije budale s plavim faca druga vlasnica Margarita

Sve u svemu praksa je solidna, međutim svi smo očekivali više i zato smo nekad pomalo razočarani s cijelom situacijom. Cijela ideja projekta je jako zanimljiva no ipak, posao ide presporo zbog čega znamo provesti dane u uredu gledajući filmove. Mnogo toga smo promjenili te se izborili za puno kvalitetniji pristup prema cijelom projektu. Zbog upornosti našeg tima potpuno novi dizajn za portal je u izradi te je velika količina članaka za kategorije promijenjena. Predložili smo nove kategorije i kampanje za portal od kojih su neke s velikim oduševljenjem prihvaćene. Napravili smo novi vizualni dizajn za ponude i osmisli potpuno nove pakete usluga. Sve te pozitivne promjene su ono što nam daje nadu da bi projekt na kraju mogao biti uspješniji

Ipak, prodaju kao glavni opis posla zasada nismo vidjeli. Veliki problem je nedostatak dobrih ljudi koji mogu normalno komunicirati i radit s nama. Djevojka po imenu Olga koja je bila zadužena za nas, je bila upravo suprotno. Često nije znala objasniti što trebamo raditi niti je razumijela što smo joj željeli reći. Uz to kad bi trebali neke dodatne informacije o cijelom projektu sva bi se izgubila. Na kraju se ispostavilo da je dosta nesposobna te je dobila otkaz, no još uvijek je ovdje s nama jer ima otkazni rok dva tjedna. Otkad smo došli također smo vidjeli 4 zaposlenika kako je dobila otkaz te dočekali kojih 5,6 novih.

Takve stvari znaju dosta narušiti našu motivaciju i optimizam prema projektu zbog čega nam nekada dođe da dignemo ruke od cijele prakse. S druge strane svi smo ovdje radi iskustva, gdje na kraju sve teže trenutke i situacije nastojimo prihvatiti kao još jedan od niza izazova koje ćemo zajedno riješiti.

Samo u Ukrajini! :-)

Protekla 3 tjedna napokon smo se uspjeli stabilizirati što se tiče smještaja i posla. Novi stan iako dosta star, je idealan za život jednog praktikanta. Kad kažem „star“ mislim na neke sitnije detalje kao što je veš mašina stara kojih 30 godina, štednjak kojih 20 godina te hladnjak koji zamrzne mlijeko preko noći. Međutim stan je sada više nego dovoljan jer smo ga u zadnja dva tjedna potpuno očistili i sredili. S tri spavaće sobe i jednom ogromnom dnevnom, svi smo više nego zadovoljni jer uvijek imamo svoj mir i prostor što na jednoj praksi puno znači. Trenutačno u stanu živim s Portugalcem i Poljakom koji su ujedno i sa mnom na praksi te predsjednikom AIESEC-a Donetsk. Zbog same činjenice da s nama živi jedan domaćin, konstantno imamo goste u stanu čime se više socijaliziramo s ljudima, brže se prilagođavamo kulturi i snalazimo po gradu. U slijedeća dva tjedna trebao bi nam se napokon priključiti poslijednji cimer, Bahaa iz Egipta.

Spavaća soba

Kuhinja

Dnevna

Večera

Tjedni više manje prolaze po jedno te istoj rutini što nekad zna biti dosta naporno. Nije lako živjeti i raditi konstantno s jedno te istim ljudima. Međutim, kako tjedni prolaze tako upoznajem sve više ljudi što mi daje prostora da se odvojim od svojih cimera. Svaki dan ustajemo oko 7, sredimo si kratki doručak te odlazimo na posao. Radimo od 9 do 18 navečer s jednom kraćom pauzom za ručak. Nakon cijelog dana posla dolazimo doma, radimo večeru, počistimo malo stan te pogledamo neki film uz koju pivu. Na kraju svega toga obično sam mrtav umoran pa ostatak vremena popričam s nekim na skype-u ili učim ruski. Moram priznati da nekako nisam očekivao ovakav ritam prek tjedna jer na kraju nemam puno slobodnog vremena koje bih inače rado posvetio učenju ruskog ili pak na koju cugu uz biljar ili kuglanje koje je dosta popularno u Ukrajini.

Ekipa s posla: Poljak Dawid, Portugalac Joao i dolje u sredini Ukrajinka Olga

Iako tjedni znaju biti dosta monotoni posljednja tri vikenda smo zato maksimalno iskoristili za zabavu i opuštanje. Imali smo priliku otići na dva tuluma, Haloween party i rođendan od dvije članice iz AIESEC-a. Tulumi su više manje slični našima osim što na ovima postoje znatno veće količine vodke. Uobičajena cuga je naravno domaća vodka i bijelo vino s medom. Uz to može zalutati koja piva ali veoma brzo ako si stranac neko ti je uzme iz ruke i ponovno uvali vodku. Nakon koje tri runde pokušao sam pomiješati vodku sa sprite-om na što su me svi pogledali ko zadnju budalu. Jebiga, ako su dvije ukrajinke koje su za dvije glave niže od mene mogle ločiti vodku jednostavno nisam imao izbora.

Svakako treba pohvaliti Ukrajince jer su uvijek za zabavu i nova iskustva pa tako su se tijekom Haloween party-a upustili prvi puta u igru jelenka i štofleca. Nakon koja dva sata im je dojadilo pa ih je sve više počeo zanimati koncept japanskog kazališta koji sam im spomenuo u nekoliko navrata. Upravo zato nekoliko sati iza ponoći palo je prvo ikada službeno japansko kazalište u Ukrajini. Iako je priprema trajala kojih pola sata sa ljudima koji nikad nisu vidjeli predstavu, ispalo je bolje od očekivanog. Članovima se toliko svidjelo japansko da će se ponovno izvesti na nacionalnoj konferenciji, koja će se održati početkom prosinca u Donetsku pred 300 članova iz cijele Ukrajine. Pored japanskog također je u planu cugerski maraton po uzoru na Bokšić Kefa maraton. Predsjednik AIESEC-a Donetsk je toliko bio oduševljen cijelom idejom i slikama s naših maratona da je odlučio pomoći oko izrade svih potrebnih materijala i prikupljanja natjecatelja. Kao što rekoh svaka čast Ukrajincima! :-)

EB AIESEC-a Donetsk

Predsjednik AIESEC-a Donetsk

Porugalac voli vodku! :-)

Poljak slijedeće jutro nakon tuluma

Prošli vikend sam se napokon uspio maknuti iz Donetska. Predsjednik AIESEC-a Artem, je mene i Portugalca Joaoa odveo u svoj rodni grad, Artemovsk. Grad je kojih 100 kilometara udaljen od Donetska i slovi kao najčišći grad u ovom dijelu Ukrajine s kojih 200 000 stanovnika. Ajmo reći da grad je nešto čišći od ostatka Ukrajine ali ipak da napomenem još jednom, ovo je Ukrajina i tu ljudi nemaju baš neki pojam za čistoću i red. Kad pogledam kako izgleda krajolik izvan Donetska bojim se pomisliti kak sve to tek izgleda oko Černobila. :-) Ipak šalu sa strane grad je na kraju zaista lijep s puno parkova, vrtova i kulturnih spomenika te podsjeća malo na Varaždin. Tijekom dana smo se šetali gradom te navečer otišli kod jednog Artemovog prijatelja koji ima saunu u svojoj kući. Narednih pet sati smo po starom ruskom običaju kombinirali saunu i cuganje pive. Noć smo završili u noćnom klubu Bananas gdje smo popili još nekoliko rundi. Zanimljivo je vidjeti u klubovima kako su cijeli zidovi u ogledalu pred kojima plešu djevojke. Ali stvarno, žene stoje pred ogledalom, slažu idealni sexy izraz lica te se promatraju kako plešu. Još veći šok pred kraj večeri je bilo vidjeti tatu od Artema kako pleše u klubu u finom crnom odjelu. Čovjek ima kojih 45 godina s fino isklesanim tijelom i bez beda uletava mladim djevojkama. Na kraju nas je počastio cugom i odveo kući u svom crnom pasatu. Samo u Ukrajini! :-)

Eto mene u Ukrajni!

Neke od tisuću rekacije prije mog odlaska u Ukrajinu...

Ukrajina!? Koji k....!!!
Frende jesi malo skrenuo a!
Gdje baš Ukrajina brate moj!
Koji ćeš k.... tamo raditi?
Ukrajina!? Pa ti nisi normalan!

te svakako jedna od najpopularnijih...

Buraaaz čuvaj se Ukrajinki! :-)

Ipak bez obzira na lijepe želje i komentare eto mene u Ukrajini ili ti ga Donetsku. Može se reći da je grad dosta daleko i s obzirom da povratna karta dodje skoro 700 eura. Uz to zahvaljujući Austrian Airlinesu trebao sam platiti dodatnih 400 eura zbog 20 kila viška prtljage.

Sam aerodrom u Donetsku je pokraj nekog velikog groblja te ima samo jednu zgradu koja liči na stari napušteni hangar iz doba SSSR-a. Imaju moderan sistem za prtljagu tako kada siđete s aviona izlazite na pistu gdje vas čeka pijani penzić s parkiranim kombijem u kojem tražite svoje torbe.

Bez obzira na "ultra moderan" aerodrom grad je super. Veličine Zagreba s puno parkova, muzeja, dućana, klubova i ostalih sadržaja čovjek se stvarno nema kaj ovdje pobuniti. Otkad sam došao vrijeme je idealno i svaki dan je bilo između 15 i 20 celzijanera iako u zapadnom dijelu Ukrajine svuda snijeg. Znači ako ikad idete zimi u Ukrajinu bježite na istok jer je Donetsk samo 90 km od Azovskog mora. Inače Azovsko more je najpliće more na svijetu s najvećom dubinom od 15 metara. Hehe, nema boljeg mjesta za picigin.

Donetsk istočno

Donetsk zapadno

Srna na svakom koraku

O gradu i samoj regiji ću drugi put jer još nisam imao previše prilika razgledavati. Dakle prošla su gotovo tri tjedna otkad sam stigao i tek prije 3 dana sam dobio svoj smještaj. Prva dva tjedna sam živio u AIESEC kući, koja u biti nije bila kuća već mali trosoban stan u kojem je bilo oko 10 stranaca. Sva sreća neki od njih su putovali po Ukrajini pa su bili "samo" Poljak, Poljakinja, Turčin, još jedan Turčin, Portugalac, Japanka, Koreanka, Ukrajinac (LCP AIESEC Donetska) i jedan mali napaljeni dječak iz Indonezije kojem su smrdile noge. Inače veoma zanimljiva osoba taj mali iz Indonezije uzevši u obizr da spava sa ogromnim plišanim magarcem i gleda otvoreno pornjavu u svojoj sobi. Da se razumijemo, tu nitko nije imao svoju sobu jer nas je bilo previše te smo svi više manje spavali na podu. Odjeća se naravno ostavljala u torbama koje su bile na podu kao improvizirani jastuk. Kupaona je izgledala kao javni wc koji se nije čistio desetljećima. Svako je kupovao svoju rolu wc papira i sakrivao ga od drugi cimera. Nemojte me krivo shvatiti ali ta dva tjedna bez obzira na šugav smještaj su bila fenomenalna. Svaki dan bi dolazili mrtvi umorni nakon posla, kupili par pivi, okupili se u kuhinji pričali o svojim kulturama i običajima, koji put zapjevali i pogledali neki film. 2 litre rakije koje sam ponio iz Zagreba nestale su već četvrti dan.

dnevni boravak

kutak za spavanje

jedina dva kreveta u stanu (nemaju madrac tako da je bolje spavati na podu)

wc

mali dječak iz Indonezije

Nakon dva tjedna kompanija nam je napokon našla nekoliko stanova te smo odlučili uzeti onaj najveći, četverosobni s najšugavijim namještajem jer ipak ne bi to bila AIESEC praksa da je stan luksuzan. Stan je u užem centru te smo s busom na glavnom trgu za 5 minuta i za 10 minuta u kompaniji.

čišćenje novog stana

Što se tiče prakse i kompanije, kako dani prolaze tako sve više radimo. Radimo u marketinškoj agenciji Mkvadrat (M2) koja radi na velikom projektu, portal eurodonetsk2012.com. Radi samog projekta imaju veliku potporu vlade te su dobili novi ured u koji se selimo za tjedan dana. Uz to zaposlili su hrpu novih ljudi uključujući novinare i nas praktikante. Sa mnom u timu su Portugalac, Poljak, Egipćanin i jedna mala Ukrajinka po tradicionalnom imenu Olga. Inače Olga je jedna od rijetkih osoba koja zna engleski u kompaniji tako da je sama komunikacija dosta ograničena i izazovna. Dakle, naš glavni zadatak je napraviti englesku verziju cijelog portala. Sami ćemo odrediti kategorije, sponzore, partnere te sve ostale potrebne detalje. Ono što je najbolje da imamo potpunu slobodu u cijelom projektu te ćemo se natjecati protiv ukrajinskog prodajnog tima u firmi. Jedan od mojih zanimljivihjih zadataka kad se lansira portal je pokušat napraviti intervju sa Srnom i ljudima iz IGH koji grade novi aerodrom u Donetsku za EURO 2012. Osim toga radimo ponude i cjenike za web oglašavanje i web dizajn za strana tržišta. Sve u svemu mogla bi biti dosta zanimljiva praksa no još ćemo vidjeti.

Iako ne znaju engleski ekipa je super. Radimo 9 sati dnevno no vlada dosta opušteni stil rada. Prošli tjedan su se neki od njih selili u novi ured pa su nas tom prilikom počastili s par rundi votki. Isto tako nedavno su nas počastili s kartama za utakmicu Šahtjor - Karpati na novoj Donbas areni koja je definitivno najbolji stadion na kojem sam bio.

Šahtjor - Karpati

Trebalo mi je tri tjedan da se napokon smjestim i počnem normalno funkcionirati. Bilo je puno izazova i manjih problema no mogu reći da je isto tako bilo zabavno se snalaziti u Ukrajini. Stvari iz dana u dan ide na bolje tako da se veselim novim avanturama.

Ovu subotu prvi veliki tulum u Donetsku, Haloween Party. :-)

To be continued...