Samo u Ukrajini! :-)

Protekla 3 tjedna napokon smo se uspjeli stabilizirati što se tiče smještaja i posla. Novi stan iako dosta star, je idealan za život jednog praktikanta. Kad kažem „star“ mislim na neke sitnije detalje kao što je veš mašina stara kojih 30 godina, štednjak kojih 20 godina te hladnjak koji zamrzne mlijeko preko noći. Međutim stan je sada više nego dovoljan jer smo ga u zadnja dva tjedna potpuno očistili i sredili. S tri spavaće sobe i jednom ogromnom dnevnom, svi smo više nego zadovoljni jer uvijek imamo svoj mir i prostor što na jednoj praksi puno znači. Trenutačno u stanu živim s Portugalcem i Poljakom koji su ujedno i sa mnom na praksi te predsjednikom AIESEC-a Donetsk. Zbog same činjenice da s nama živi jedan domaćin, konstantno imamo goste u stanu čime se više socijaliziramo s ljudima, brže se prilagođavamo kulturi i snalazimo po gradu. U slijedeća dva tjedna trebao bi nam se napokon priključiti poslijednji cimer, Bahaa iz Egipta.

Spavaća soba

Kuhinja

Dnevna

Večera

Tjedni više manje prolaze po jedno te istoj rutini što nekad zna biti dosta naporno. Nije lako živjeti i raditi konstantno s jedno te istim ljudima. Međutim, kako tjedni prolaze tako upoznajem sve više ljudi što mi daje prostora da se odvojim od svojih cimera. Svaki dan ustajemo oko 7, sredimo si kratki doručak te odlazimo na posao. Radimo od 9 do 18 navečer s jednom kraćom pauzom za ručak. Nakon cijelog dana posla dolazimo doma, radimo večeru, počistimo malo stan te pogledamo neki film uz koju pivu. Na kraju svega toga obično sam mrtav umoran pa ostatak vremena popričam s nekim na skype-u ili učim ruski. Moram priznati da nekako nisam očekivao ovakav ritam prek tjedna jer na kraju nemam puno slobodnog vremena koje bih inače rado posvetio učenju ruskog ili pak na koju cugu uz biljar ili kuglanje koje je dosta popularno u Ukrajini.

Ekipa s posla: Poljak Dawid, Portugalac Joao i dolje u sredini Ukrajinka Olga

Iako tjedni znaju biti dosta monotoni posljednja tri vikenda smo zato maksimalno iskoristili za zabavu i opuštanje. Imali smo priliku otići na dva tuluma, Haloween party i rođendan od dvije članice iz AIESEC-a. Tulumi su više manje slični našima osim što na ovima postoje znatno veće količine vodke. Uobičajena cuga je naravno domaća vodka i bijelo vino s medom. Uz to može zalutati koja piva ali veoma brzo ako si stranac neko ti je uzme iz ruke i ponovno uvali vodku. Nakon koje tri runde pokušao sam pomiješati vodku sa sprite-om na što su me svi pogledali ko zadnju budalu. Jebiga, ako su dvije ukrajinke koje su za dvije glave niže od mene mogle ločiti vodku jednostavno nisam imao izbora.

Svakako treba pohvaliti Ukrajince jer su uvijek za zabavu i nova iskustva pa tako su se tijekom Haloween party-a upustili prvi puta u igru jelenka i štofleca. Nakon koja dva sata im je dojadilo pa ih je sve više počeo zanimati koncept japanskog kazališta koji sam im spomenuo u nekoliko navrata. Upravo zato nekoliko sati iza ponoći palo je prvo ikada službeno japansko kazalište u Ukrajini. Iako je priprema trajala kojih pola sata sa ljudima koji nikad nisu vidjeli predstavu, ispalo je bolje od očekivanog. Članovima se toliko svidjelo japansko da će se ponovno izvesti na nacionalnoj konferenciji, koja će se održati početkom prosinca u Donetsku pred 300 članova iz cijele Ukrajine. Pored japanskog također je u planu cugerski maraton po uzoru na Bokšić Kefa maraton. Predsjednik AIESEC-a Donetsk je toliko bio oduševljen cijelom idejom i slikama s naših maratona da je odlučio pomoći oko izrade svih potrebnih materijala i prikupljanja natjecatelja. Kao što rekoh svaka čast Ukrajincima! :-)

EB AIESEC-a Donetsk

Predsjednik AIESEC-a Donetsk

Porugalac voli vodku! :-)

Poljak slijedeće jutro nakon tuluma

Prošli vikend sam se napokon uspio maknuti iz Donetska. Predsjednik AIESEC-a Artem, je mene i Portugalca Joaoa odveo u svoj rodni grad, Artemovsk. Grad je kojih 100 kilometara udaljen od Donetska i slovi kao najčišći grad u ovom dijelu Ukrajine s kojih 200 000 stanovnika. Ajmo reći da grad je nešto čišći od ostatka Ukrajine ali ipak da napomenem još jednom, ovo je Ukrajina i tu ljudi nemaju baš neki pojam za čistoću i red. Kad pogledam kako izgleda krajolik izvan Donetska bojim se pomisliti kak sve to tek izgleda oko Černobila. :-) Ipak šalu sa strane grad je na kraju zaista lijep s puno parkova, vrtova i kulturnih spomenika te podsjeća malo na Varaždin. Tijekom dana smo se šetali gradom te navečer otišli kod jednog Artemovog prijatelja koji ima saunu u svojoj kući. Narednih pet sati smo po starom ruskom običaju kombinirali saunu i cuganje pive. Noć smo završili u noćnom klubu Bananas gdje smo popili još nekoliko rundi. Zanimljivo je vidjeti u klubovima kako su cijeli zidovi u ogledalu pred kojima plešu djevojke. Ali stvarno, žene stoje pred ogledalom, slažu idealni sexy izraz lica te se promatraju kako plešu. Još veći šok pred kraj večeri je bilo vidjeti tatu od Artema kako pleše u klubu u finom crnom odjelu. Čovjek ima kojih 45 godina s fino isklesanim tijelom i bez beda uletava mladim djevojkama. Na kraju nas je počastio cugom i odveo kući u svom crnom pasatu. Samo u Ukrajini! :-)